PREDAVANJA ODRŽANA U ORGANIZACIJI HRVATSKOG BIOFIZIČKOG DRUŠTVA U 2009.

Prirodoslovno-matematički fakultet, Split

Kolokvij Hrvatskog biofizičkog društva

Novija istraživanja pokazuju neobičnu strukturnu organizaciju alkohola u vodenim otopinama. Naime, na nano-skali ovi sustavi pokazuju lokalnu uređenost koja ne narušava globalnu homogenost. Pitanje je kako se može mjeriti ovo lokalno svojstvo, te kako se lokana nehomogenost odražava na globane makroskopske varijable. Korištenjem metode molekularne dinamike ispitivali smo mikrostrukturu u tekućinama i otopinama alkohola i vode. Analizom korelacijskih funkcija u recipročnom i direktnom prostoru te distribucijske funkcije klastera odredili smo posebitosti njihove strukturne organizacije. U tekućinama, djelovanjem vodikove veze molekule se povezuju u klastere ili veće asocijacije kao što je npr. struktura mreže. Ovakva strukturna organizacija vodi do nehomogene distribucije atoma koji sudjeluju u gradnji vodikove veze, dok molekularna distribucijska funkcija, kao i funkcije hidrofobnih atoma, zadržava svojstva homogene tekućine. U otopinama, uzrok lokalne heterogenosti je i vodikova veza jer se mikroheterogenost odnosi na lokalno ne-mješanje komponenata otopina. Mikroheterogenost je opće svojstvo vodenih otopina. Ovakva uređenost sustava na lokalnom nivou ne spada u klasu reda ni nereda. Bolja definicija ovog novog svojstva predstavlja izazov eksperimentalnim i teorijskim metodama i tehnikama.

CEA, Life Sciences Division, Laboratory of Molecular Recognition and Interactions, Marcoule, Francuska

Zajednički kolokvij Instituta Ruđer Bošković i Hrvatskog biofizičkog društva u utorak

Max Planck Institute of Molecular Cell Biology and Genetics, Dresden, Njemačka

Kolokvij Hrvatskog biofizičkog društva

Starenje i smrt fascinira ljude od pradavnih vremena. Unatoč tomu, još uvijek nije jasno jesu li svi živi organizmi podložni starenju. Postoji velik broj modelnih organizama u kojima se starenje može proučavati, uključujući jednostanične organizme poput bakterija i pekarskog kvasca. Kod jednostaničnih se organizama starenje manifestira tako što se stanice koje su prošle više dioba dijele sporije od stanica s manje dioba. Smatra se da je starenje korisno jer pomaže preživljavanju populacije na taj način što se starije stanice "žrtvuju" preuzimajući na sebe stanično "smeće", što na kraju uzrokuje njihovu smrt, dok se njihove mlade stanice-kćeri rađaju čiste s maksimalnim potencijalom za rast i diobu.
Istraživanje starenja koči nedostatak suprotnih primjera, organizama koji uspijevaju izbjeći starenje. Mi smo pratili pojedinačne stanice kvasca Schizosaccharomyces pombe tijekom rasta i diobe i konstruirali njihovo genealoško stablo. Naši rezultati pokazuju da ovaj kvasac ne podliježe starenju. Time smo identificirali prvi potencijalno besmrtni organizam. Organizmi koji ne stare vjerojatno koriste drukčiju životnu strategiju, gdje preživljavanje populacije ne ovisi o žrtvovanju dijela populacije, nego o efikasnoj regeneraciji na razini pojedine stanice.